Vozdra svima,zelim vam fin provod na mom blogu. Voli vas vasa pantera.
Ubrzanim korakom prolazim pored nekih nepoznatih lica. Suze koje mi klize niz obraze bezuspjesno nastojim sakriti. U glavi mi samo odzvanja istina koja me razdire iznutra. Zar je vec gotovo? Zar je nasoj bajci vec dosao kraj? Da... Sve je gotovo, nema vise. Ko bi ikada pomislio da ces da me ostavis? Pa ti si mi smisao zivota! Zar ne shvatas da te ludo volim? Ne vidis to... Jer ne zelis... A tako te volim. 
Tired of crying... Sick of trying...Yes I am smiling... But inside Im dying...
Ne smijes plakati djevojko,
Tvoje ga suze ne bole!
Ne smijes ga voljeti djevojko,
jer ga druge vole!
Nemoj ga kleti djevojko,
tvoje ga kletve ne bole!
Kleknut ce pred tebe,
kad druge prestanu da ga vole!!!
Opet napustena... Opet uporno udaram u nevidljive zidove koji me sprjecavaju da volim ikog drugog... Opet sam sebi dopustila da zavolim nekog... Opet sam sebi dopustila da povjerujem u necije rijeci, iako sam znala da nema istine u njima... Jer sam htjela da ti vjerujem. Htjela sam da budem samo tvoja... I bila sam. Jednu noc... A poslije, nista. Samo bol i zvuk mojih jecaja u noci... Sama sam. Nemam nikoga. A opet, mozda je i bolje da sam sama nego da se vucem sa jednim gadom... Ne znam... Ne zelim da znam... Samo osjecam prazninu u srcu.. Strah me da je ispitujem... Boli me. Tesko je oporaviti se nakon tvojih slatko otrovnih poljubaca... A tako te volim...
Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne trebas mi... Ne trebas mi... Ne trebas mi... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota.... Ne znacis mi nista... Ne znacis mi nista... Ne znacis mi nista... Mogu bez tebe... Mogu bez tebe... Mrzim tvoje zagrljaje...Zelim da odes...
Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne trebas mi... Ne trebas mi... Ne trebas mi... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota.... Ne znacis mi nista... Ne znacis mi nista... Ne znacis mi nista... Mogu bez tebe... Mogu bez tebe... Mrzim tvoje zagrljaje...Zelim da odes...
Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne volim te... Ne trebas mi... Ne trebas mi... Ne trebas mi... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota... Zelim da nestanes iz mog zivota.... Ne znacis mi nista... Ne znacis mi nista... Ne znacis mi nista... Mogu bez tebe... Mogu bez tebe... Mrzim tvoje zagrljaje...Zelim da odes...
JOJ JEBOTE, STO JA MOGU LAGATI...
Kako shkola?Ljepota, imamo 5 dana odmora... Bez ikakvih obaveza... Gdje cete za 1.?
pozz svima i kad mozete tipkati na msn-u mozete se vala potruditi i dati misljenje o mom blogu... hajd pozz svima =)
Beskrajno naporna tisina me okruzuje... Gledam u mobitel koji suti meni u inat... Dosadno nejasne nisli mi se protezu po umu... Preplicu se i slazu, svaka me podsjeca na njega. Sve je besmisleno kad te nema. Dosadna boja mojih beskrajno neshvacenih snova, u kojima se ti, kao slucajno stalno pojavljujes. Povremeno te zaboravim... A onda se, uz bolni trzaj mog srca, sjetim svega. Sad je sve tako nevjerovatno i daleko. Nalazim se negdje izmedju stvarnosti i sna. Ko sam...sta sam? Napustena, neshvacena, ravnodusna prema svima... Vjerovatno samo jos jedna u moru izgubljenih... Kome bi uopste bilo vazno sto tiho umirem.. Nista mi vise nije vazno. Izgubila sam svoju drugu polovinu, i sada sam skroz sama na svijetu. Za tobom, koji ne zasluzujes moje suze, placem...A oni koji zasluzuju moje sobe nikad me nece rasplakati. Bez tebe je sve nista... A s tobom je nista sve...Ovo vece je prepuno tvojih tragova... Vidim tvoje smedje oci, za mene najdraze na svijetu... Jos uvijek osjecam tvoje dodire....Cujem tvoj glas : „jesil mala ljubila do sada... Jesi, jesi, ali mene nisi...“ nisam i necu... Sto mi je trebalo da te zavolim...Kako se MENI to moze desiti... Zar nisam obicno ja ta koja prva raskida i mota decke kako hoce??? E, nasao se neko da zezne i mene... Kazna me stigla za sve decke kojim sam se okrutno poigravala... A sad ja patim vise nego sto su svi oni zajedno patili za mnom...Zivot je okrutan.
Ljudi moji ovo je jedna cura koju ja puuuuno volim! xtra je zabavna, otkacena i uvijek tu kad mi treba... ide sa mnom u razred, trenira kosarku...Praffo je zgodna i slatka.. ma volim te puuuno Mirela! poosica!
njen blog
Opet napustena... Opet uporno udaram u nevidljive zidove koji me sprjecavaju da volim ikog drugog... Opet sam sebi dopustila da zavolim nekog... Opet sam sebi dopustila da povjerujem u necije rijeci, iako sam znala da nema istine u njima... Jer sam htjela da ti vjerujem. Htjela sam da budem samo tvoja... I bila sam. Jednu noc... A poslije, nista. Samo bol i zvuk mojih jecaja u noci... Sama sam. Nemam nikoga. A opet, mozda je i bolje da sam sama nego da se vucem sa jednim gadom... Ne znam... Ne zelim da znam... Samo osjecam prazninu u srcu.. Strah me da je ispitujem... Boli me. Tesko je oporaviti se nakon tvojih slatko otrovnih poljubaca... A tako te volim...
Ejla♥♥♥♥
E ppl, ovo na slici je osoba bez koje ja ne mogu ni 10 minuta. Ili pricamo na tel, ili se dopisujemo, ili prozivamo... Ona mi je naj frendica jos od pelena... Imale smo mi i nekoliko padova, ali nikad nismo bile ljute vise od pola sata. Rekord u pricanju na tel nam je sat i jedna minuta =) Apsolutno sam luda za njom!!! Izgubila bih se bez nje i SVE bih uradila za nju... A sad da se bacim na opisivanje njenih kvaliteta.
Veoma je dobra i pametna. Uvijek je tu za prijatelje, zna dati dobre savjete. U slobodno vrijeme pise pjesme (veoma dobre) i price. I tu je veoma dobra. Lijepo i crta. Prilicno dobro prica engleski. Voli da cita, a najvise voli HP i Agatu Kristi(kao i ja) Nije bas sportski tip =) Voli rock i pop mjuzu (Zeljko J, Kelly C, Avril, Evanescence, Tose P... )
Njen blog vam je www.ejlalove.blogger.ba, a ima i jedan o paranormalnom (za sve koje zanima paralelni svijet) www.keepsake.blogger.ba Eto toliko o njoj. Puno je pozdravljam!!! Volim te naj na svijetu!
Prasnjavi plocnici gradskih ulica. Dosadno nejasni obrisi ljudi iza sivkaste magle koja se slaze sa mojim raspolozenjem. Nepopravljivo sivo. Boja mog zivota. Ne razmisljam o tebi, ne zelim da ispitujem oziljak u srcu koji je ostao iza tebe. Ubjedjujem sebe da mi ne trebas. Ni sama ne vjerujem u svoje lazi. Tup udarac... Padam u crne hodnike sjecanja na nas. Jos jedan napad emocija koji ne mogu zaustaviti. Ne mogu im se oduprijeti.... jer ne znam nista kad nisam s tobom.
Zbog tebe, iz ovih zelenih ociju je isceznuo svaki, pa i onaj najmanji tracak nekadasnjeg sjaja. Zbog tebe, iza mog osmijeha se kriju tragedije. Oceani suza isplakanih uzaludno. Planine neopisivo teske patnje.. Bola, koji ne mogu istjerati iz sebe sa ovo malo snage i zivota sto mi je ostalo nakon tebe. Nisi imao pravo na to, no ipak si i uzeo srce i u njega ostrim nozem urezao svoje ime... Iako se ja uporno trudim da povjerujem u lazi, da povjerujem da vrijeme lijeci rane. Ipak si mi se uvukao duboko pod kozu. Pitam se... Zasto mi suze opet kvase lice? Zato sto znam. Znam da nikad necu uspjeti da se oporavim od tebe. I kad nestane krvi iz svake moje vene, i kad prestanem hodati ovim svijetom, bol nece nestati, uvijek ces zivjeti u meni. Od tebe mi je ostalo dovoljno za cijeli zivot. U mojim si mislima, snovima u srcu i u dusi... I to se ne moze promijeniti. Teces mi kroz vene. Ne mogu vise ni da razmisljam, a da mi tvoje oci ne dolaze u misli. Samo tebe sanjam. Samo tvoj dodir osjecam. Samo tebe vidim. Kunem ti se da zivim za one dane u sedmici kada te vidim i kad sam blizu tebe. Ovisna sam o tebi. Kao da ne mogu da disem... Nocu jedva zaspim. I kada malo zaspim, pogadjaj cije zagrljaje i poljupce sanjam... Kada se probudim, divan osjecaj nestane... I shvatim da je sve samo san... Nevjerovatno je koliko te volim. Volim nacin na koji me grlis. Kao da ne zelis da me pustis. Kao da nedas nikom drugom da me otme. Volim nacin na koji me gledas. Volim kada nam kazu da smo stvoreni jedno za drugo. Sjecam se svake sekunde provedene s tobom. Sjecam se svakog tvog pogleda, svake izgovorene rijeci. Te momente ljubomorno cuvam u srcu, ko najvece blago. Ne znam opisati ovu srecu, njeznost i ljubav koju osjecam kada si pored mene. Zelim da znam sta je u tvom srcu. Zelim da znam da li me zelis samo za jednu noc? Ili ne... Sjecam se one noci... Prvi put kada si me njezno zagrlio... Pomislila sam da sanjam. A onda sam pomislila da ne zelim da se probudim. Ti i ja... sve je bilo predivno. Nasao si me dok su se u meni vodile duge bitke emocija. Dok mi je u glavi vladao opsti haos, konfuzija protiv koje se nisam znala sama boriti. Ti si me pronasao i pokazao mi gdje pripadam. U zraku visi pitanje „Zasto?“ Da li je sve to dio tvoje igre da bi me mogao iskoristiti? Ili osjecas nesto prema meni. Mnogi kazu da tu ima nesto. Mozda je sve to sto radis samo tvoj nacin da mi pokazes da ti ipak nesto znacim. A sta ako se ipak samo zavaravam i uzaludno pokusavam utjesiti samu sebe? Samo zelim znati da me zelis pored sebe. To mi je dovoljno da mi vrati onaj prijasnji sjaj u ocima. Umirem kad nisi sa mnom. Vise ne znam sta je iskreni smijeh. Zaboravila sam na to. Ne znam sta ocekujes od mene. Ali znam da te volim. Osjecas li koliko? Cujes li kako vristim z atobom? Moj omiljeni hobi je postao prisjecanje na nase zajednicke momente. Ja sam za tebe vjerovatrno samo epizoda, a ti si za mene sve. Trebam te. Plasila sam se zivota. Promijenio si me. Unio si nesto novo u moj zivot. Ja cu se boriti za tebe, sad kad sam te pronasla, ne zelim te izgubiti. Necu se jednog jutra probuditi mrzeci samu sebe sto sam ti dopustila da odes. Volim te, zivote moj!!! 
Tiha noc. Kapljice kise su ugodne...miluju mi lice... Gdje si do sad? Cekam te, sama sam... Mjesec kao da mi govori ... Ne cekaj ga djevojko, on je sa drugom... Ne zelim vjerovati u to... Zadnje snage ulazem u to da se otrgnem od takvih misli... Znam da ces doci. I cekam. A onda... Cujem korake... Bacam ti se u zagrljaj... Nekako si hladan... Sutljiv... Uzimas me za ruke... Osjecam da nesto nije uredu... Cim su nam se pogledi sreli...
-Nista ne govori.... Jasno mi je....
-Oprosti....
Rece i okrenu se. Lijepa noc se pretvori u oluju....vidim te kako odlazis od mene a ja sam nesposobna da te vratim. Srce mi se para na dva dijela.... Vristim u sebi... Stopala su mi teza od betona, ne mogu ih pomjeriti... Gusim se.... Zelim ti doviknuti da se vratis, ali ne mogu da smognem dovoljno zdravog razuma da ista progovorim... OKRENI SE!!!! Zar ne vidis da umirem? Spasi me... Pruzi mi ruku i izvuci me iz tame... Kao nekada, zagrli me i reci da je sve u redu....
Lutam mracnim, zagusljivim ulicama izgubljenih dusa... Sve oko mene je pomalo jezivo... zloslutno. Cujem tihe otkucaje svoga srca u noci. Trazim izlaz iz ovog pakla. Atmosfera oko mene me steze. Bol je nepodnosljiv. Cujem nesto iza sebe. Imam onaj osjecaj kao da me neko...ili nesto promatra. Sa strahom u svakoj veni mog tijela se okrecem... Ne, ne moze biti... Samo ne uspomena na njega... pokusavam ubrzati korak... Otkucaji mog srca postaju sve glasniji i brzi... Osjecam navalu adrenalina dok pokusavam pobjeci od tog cudovista koje me prati... Suze mi klize niz lice... Nema izlaza. Zidovi se skupljaju oko mene, a ono cudoviste me hvata... sputava me, ne mogu da disem... Vrisak klizi u noc... Krv pocinje da tece iz mog slomljenog srca... Padam na tlo... tiho jecam, nesposobna da ista uradim... mracna sjena se nadvija na mene i uspomene na tvoje dodire me preplavljuju... A onda...
Tisina. Nista. Iz mojih vena je nestala i zadnja kapljica zivota.
Setala sam. Bezbrizbna, opustena u razgovoru sa drugaricom. Nadala sam se da cu te makar na momenat vidjeti. Bila sam sretna. Uzivala sam u zivotu, uzivala u osjecaju zaljubljenosti. Onda si naisao. Sa njom. I slomio mi srce. A cura grobarka da ne moze biti gora. Mogu opisati sve u detalje,sjecam se svke bolne cinjenice. Prvo sam se nastavila smijati,ulazuci posljednje atome snage u to ,trudeci se da na mom licu ne vidis bol. Zatim sam otisla sto dalje od vas. Svijet se u meni rusio. Nisam mogla disati. Sve do tog momenta nisam znala da srce zaista moze da ovako jako boli. Zatim sam se malcice sabrala, ali i dalje nisam imala snage da progovorim. Dohvatila sam komadic stakla koji je bio na podu pored mene. Primakla sam ga veni moje lijeve ruke.Samo sam htjela da okoncam agoniju, razdiranje koje sam dozivljavala. Mislila sam da se samo na taj nacin mogu rijesiti bola s kojim se nisam znala boriti. No ipak... predomislila sam se! U tom momentu sam mnogo toga shvatila. Bacila sam staklo. Podigla glavu. Iako su mi teske, vrele suze tekle niz lice, znala sam da ce doci mojih pet minuta... Osveticu se ja tebi... Klecaces... Natjeracu te da osjetis makar djelic ovoga sto ja osjecam. Necu te prestati voljeti... Ali necu ti ni oprostiti...
Ovaj blog treba da mi pomogne da se oporavim. Ovdje cu da zapisujem sve misli koje me opsjedaju iz dana u dan, iz noci u noc. Bolje sam, jaca sam nego ikad, borim se i znam mnogo toga. Cijenim sebe, volim samu sebe i ne brinem za druge... Iako moje srce kuca za tebe i uvijek ce kucati... samo za tebe.
